Kolegij
Studiji
Medicinsko laboratorijska dijagnostikaStudijska godina
1ISVU ID
227448ECTS
7.00
Kolegij Biokemija obvezni je kolegij na prvoj godini Sveučilišnog prijediplomskog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika koji se sastoji od 30 sati predavanja, 20 sati seminara i 20 sata vježbi što ukupno čini 70 sati (7 ECTS). Predavanja i seminari održavaju se u dvoranama Medicinskog fakulteta, a laboratorijske vježbe izvode se u praktikumima Zavoda.
Cilj kolegija Biokemija je razumijevanje načina na koji ljudsko tijelo funkcionira na molekulskoj razini: kako proizvodi, koristi i pohranjuje energiju, stvara i razgrađuje molekuke koje održavaju metabolizam, prepoznaje najrazličitije stanične i izvanstanične signale i reagira na njih te kako regulira metaboličke procese. Naglasak je pri tome na primjeni osnovnih biokemijskih analiza u medicinsko-laboratorijskoj praksi. Takav nastavni program studentu nudi znanja nužna za razumijevanje biokemijske osnove fizioloških procesa u ljudskom tijelu te nekih urođenih i stečenih bolest. Temeljito shvaćanje ovih načela trebalo bi pomoći studentima da u svom budućem radu primjereno koriste i interpretiraju stečena znanja u provođenju i interpretaciji dijagnostičkih postupaka kojima će se služiti radi poboljšanja zdravlja i liječenja bolesti.
Kroz seminare studenti će postupno povezivati pojmove vezane uz ciljeve predviđene kolegijem.
Kroz laboratorijske vježbe studenti trebaju prepoznati osnovne laboratorijske tehnike i metode kliničkih ispitivanja vezane uz biokemijsku dijagnostiku patoloških stanja.
Sadržaj kolegija:
01. Aminokiseline, peptidi i proteini
02. Enzimi
03. Koenzimi
04. Metabolizam uglikohidrata
05. Ciklus limunske kiseline
06. Lanac prijenosa elektrona i sinteza ATP-a
07. Metabolizam lipida
08. Struktura i funkcija nukleinskih kiselina
09. Metabolizam proteina i pojedinih aminokiselina
10. Hormoni i stanična signalizacija
11. Biomedicinsko značenje enzima i proteina seruma
12. Integracija metabolizma
Ishodi učenja:
I. KOGNITIVNA DOMENA – ZNANJE
- klasificirati i prikazati biološki važne molekule te povezati njihovu građu s kemijskim reakcijama i promjenama u procesu metabolizma
- opisati pojedinosti reakcija biosinteze biološki važnih makromolekula te njihovu ulogu u izgradnji složenih molekulskih struktura organizma
- opisati pojedinosti reakcija u kojima se stvara i troši energija te izračunati i usporediti energijsku bilancu anaboličkih i kataboličkih reakcija proteina, ugljikohidrata i masti
- integrirati metaboličku sudbinu određenog sastojka hrane od njegove probave i apsorpcije do potpune razgradnje ili pretvorbe u neki međuprodukt metabolizma
- navesti osobitosti metaboličkih procesa u skeletnom mišićju, masnom tkivu, jetri i mozgu
- objasniti mehanizme regulacije metaboličkih procesa te ulogu hormona u integraciji metabolizma proteina, ugljikohidrata i masti
- interpretirati biokemijsku pozadinu poremećaja uzrokovanih pogreškama u strukturi molekula, biokemijskim reakcijama ili biokemijskim procesima
- interpretirati dijagnostičku važnost enzima i proteina seruma
II. PSIHOMOTORIČKA DOMENA – VJEŠTINE
- samostalno pripremiti i rukovati s biološkim uzorcima za analizu
- samostalno izvesti kvalitativne metode kemijske analize za dokazivanje patološki ili normalno prisutnih sastojaka u biološkim tekućinama ili jednostavnim otopinama
- samostalno izvesti kvantitativne metode kemijske analize za određivanje pokazatelja lipidnog statusa, glikemijskog indeksa, aktivnosti enzima te neproteinskih dušikovih spojeva u biološkim tekućinama ili jednostavnim otopinama
- samostalno ili uz nadzor voditelja izvesti laboratorijske tehnike centrifugiranja, spektrofotometrije i elektroforeze
- uočiti određenu kemijsku promjenu te je povezati s odgovarajućim fiziološkim ili patofiziološkim procesom
- izračunati i prikazati rezultate kvantitativne analize te primijeniti teorijsko znanje u interpretaciji rezultata
1. R. Murray: Harperova ilustrirana biokemija, Medicinska naklada, Zagreb 2011.
1. L. Stryer: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 2012.
2. J. McMurry, Osnove organske kemije, Prijevod 7. izdanja, Zrinski, Čakovec, 2014.
Studenti su obvezni dolaziti na vrijeme, redovito pohađati i aktivno sudjelovati u svim oblicima nastave što će se evidentirati u INP aplikaciji u koju se student dužan prijaviti na svakom obliku nastave kojem prisustvuje. Student mora prisustvovati na minimalno 70% seminara i vježbi. Ukoliko student opravdano ili neopravdano izostane s više od 30% nastavnih sati bilo kojeg od oblika nastave (više od 9 sati seminara ili više od 6 sati vježbi), gubi mogućnost izlaska na završni ispit. Strogo je zabranjena uporaba mobitela za vrijeme nastave kao i tijekom pisanja ispita i kratkih provjera znanja. Po završetku vježbe, student je obavezan napisati referat i dostaviti ga na pregled u dogovoru s voditeljicom vježbe. Da bi ostvario maksimum bodova po vježbi, student ima pravo na maksimalno jedan ispravak referata za svaku vježbu pri čemu se mora pridržavati rokova za predaju referata. Za rad u laboratoriju student mora imati propisanu radnu odjeću (bijelu kutu) i pribor (krpa, ravnalo, kalkulator) te pisane materijale o sadržaju vježbe koji će biti dostupne u sustavu Merlin prije svake vježbe.
Rad studenata vrednovat će se i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave te na završnom ispitu. Od ukupno 100 ocjenskih bodova, student tijekom nastave može ostvariti do 70 bodova, a na završnom ispitu do 30 bodova. Struktura ocjene za kolegij Biokemija u akademskoj godini 2024/2025. prikazana je u Tablici 1.
Tablica 1.
| VREDNOVANJE | OCJENSKI BODOVI | |
Pisani međuispiti
| Međuispit I | 25 |
|
Međuispit II | 25 | ||
Ukupno | 50 | ||
Vježbe | Odrađena vježba i priznat referat | 12 | |
Seminari | Kratke provjere znanja i aktivno sudjelovanje tijekom nastave | 8 | |
UKUPNO |
| 70 | |
Završni ispit | Pisani dio | 15 | |
Usmeni dio | 15 | ||
Ukupno | 30 | ||
UKUPNO |
| 100 |
Pisani međuispiti
Tijekom semestra planirane su 2 pisane provjera znanja (međuispita) koje obuhvaćaju gradivo s predavanja, seminara i vježbi.
Međuispit I obuhvaća gradivo P1-P14, S1-S5 i V1-V4.
Međuispit II obuhvaća gradivo P15-P26 i S5-S10 i V5-V7.
Na svakom pisanom međuispitu student može postići maksimalno 25 ocjenskih bodova.
Pisani međuispiti sastoje se od 40 pitanja višestrukog odabira i vrednuju se prema kriterijima navedenim u tablici 2. Na svakom međuispitu student od ukupnog broja zadataka mora imati minimalno 50% točno riješenih zadataka kako bi zadovoljio kriterije za dobivanje ocjenskih bodova. Bodovi ostvareni na pojedinom međuispitu važeći su samo u tekućoj akademskoj godini u kojoj su položeni.
Tablica 2. Vrednovanje pisanih međuispita I i II
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi
|
50,00 - 54,99 | 13 |
55,00 - 59,99 | 15 |
60,00 - 64,99 | 17 |
65,00 - 69,99 | 19 |
70,00 - 74,99 | 20 |
75,00 - 79,99 | 21 |
80,00 - 84,99 | 22 |
85,00 - 89,99 | 23 |
90,00 - 94,99 | 24 |
95,00 - 100,00 | 25 |
Popravak međuispita
Popravak međuispita I ili II moguć je nakon završene redovite nastave u terminima određenima satnicom izvođenja nastave. Student može jednokratno popraviti jedan ili više međuispita. Student može pristupiti popravku međuispita u slučaju ako nije zadovoljio minimalne kriterije (50 % točno riješenih zadataka) na nekom od međuispita, ako želi popraviti uspjeh na međuispitu ili ako je opravdano izostao. Ukoliko student popravlja međuispit jer nije zadovoljan s prethodnim postignućem, dobit će onaj broj ocjenskih bodova koje je stekao popravkom međuispita. Bodovanje popravka međuispita vrši se prema kriterijima navedenim u tablici 2.
Laboratorijske vježbe
U semestru je planirano 7 laboratorijskih vježbi tijekom kojih student može prikupiti maksimalno 12 ocjenskih bodova. Vrednovanje vježbovne nastave podrazumijeva točno odrađenu vježbu (maksimalno 3,5 ocjenskih bodova) te ispunjen i priznat referat (maksimalno 7 ocjenskih bodova) te 1,5 bod koji student može ostvariti na temelju pokazanog terorijskog znanja te kvalitetnog i savjesnog izvršavanja eksperimentalnog rada, prema procjeni voditeljica vježbi. Na početku svake vježbe, student će biti usmeno ispitan gradivo koje je definirano zadanom literaturom za pojedinu vježbu. Ukoliko student ne zadovolji minimalan kriterij poznavanja teorijskog dijela, neće moći pristupiti eksperimentalnom dijelu vježbe. Usmeno ispitivanje može se izvršiti i tijekom eksperimentalnog rada.
Seminari
U semestru je planirano 10 seminara tijekom kojih student može prikupiti maksimalno 8 ocjenskih bodova. Vrednovanje uključuje kratke pisane provjere znanja iz gradiva obrađenih na seminaru te aktivno sudjelovanje tijekom seminarske nastave. Pisane provjere znanja donose maksimalno 6 ocjenskih bodova, a aktivnim sudjelovanjem na seminarima stječu se 2 ocjenska boda. Naknadno pisanje ili ponavljanje kratkih provjera znanja nije moguće. Termini kratkih provjera znanja biti će naknadno definirani u dogovoru sa studentima.
Prva kratka provjera znanja obuhvaćat će gradivo S1 – S3.
Druga kratka provjera znanja obuhvaćat će gradivo S4 – S6.
Treća kratka provjera znanja obuhvaćat će gradivo S7 – S9.
Tablica 3. Vrednovanje kratkih pisanih provjera znanja
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
40,00 – 49,99 | 0,5 |
50,00 – 59,99 | 1 |
60,00 - 79,99 | 1,5 |
80,00 – 100,00 | 2 |
Završni ispit
Student koji je tijekom nastave ostvario ukupno minimalno 35 ocjenskih bodova stekao je pravo na pristupanje završnom ispitu.
Student koji je tijekom nastave i/ili nakon popravka međuispita sakupio manje od 35 ocjenskih bodova i/ili je izostao više od 30% seminara i vježbi nije zadovoljio minimalne kriterije, ocjenjuje se ocjenom neuspješan (F) i mora ponovno upisati kolegij Biokemija.
Završni ispit je obvezan, a sastoji se od pisanog i usmenog dijela. Tijekom završnog ispita, student može ostvariti maksimalno 30 ocjenskih bodova, od toga 15 ocjenskih bodova na pisanom dijelu te 15 ocjenskih bodova na usmenom dijelu završnog ispita. Student može pristupiti završnom ispitu najviše 3 puta u jednoj akademskoj godini.
Pisani i usmeni dio završnog ispita obuhvaćaju cjelokupno gradivo predviđeno nastavnim planom i programom kolegija Biokemija.
Pisani dio ispita sastoji se od 30 pitanja, a da bi student zadovoljio minimalne kriterije i stekao ocjenske bodove, mora imati 50% točno riješenih zadataka. U slučaju da student na završnom ispitu ne zadovolji minimalne kriterije, pristupa ponovno završnom ispitu na sljedećem ispitnom roku. Uspjeh na pisanom dijelu završnog ispita pretvara se u ocjenske bodove prema kriterijima navedenim u tablici 4.
Tablica 4. Vrednovanje pisanog dijela završnog ispita
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
50,00 - 59,99 | 7,5 |
60,00 - 64,99 | 8 |
65,00 - 69,99 | 9 |
70,00 - 74,99 | 10 |
75,00 - 79,99 | 11 |
80,00 - 84,99 | 12 |
85,00 - 89,99 | 13 |
90,00 - 94,99 | 14 |
95,00 - 100,00 | 15 |
Vrednovanje usmenog dijela ispita završnog ispita:
7,5 ocjenskih bodova: odgovor zadovoljava minimalne kriterije
8-9 ocjenskih bodova: prosječan odgovor s primjetnim pogreškama
10-12 ocjenskih bodova: vrlo dobar odgovor
13-15 ocjenskih bodova: izniman odgovor
Za prolaz na završnom ispitu i konačno ocjenjivanje student mora biti pozitivno ocijenjen na pisanom i usmenom dijelu završnog ispita, a u protivnom mora ponovno pristupiti završnom ispitu. Student koji odbije ocjenu na usmenom dijelu ispita mora ponovno pristupiti i pisanom i usmenom dijelu ispita.
Oblikovanje završne ocjene
Ocjenskim bodovima ostvarenim tijekom nastave pridružuju se bodovi ostvareni na završnom ispitu.
Ocjenjivanje u ECTS sustavu vrši se apsolutnom raspodjelom, odnosno temeljem konačnog postignuća na sljedeći način:
90 - 100 ocjenskih bodova A izvrstan (5)
75 - 89,9 ocjenskih bodova B vrlo dobar (4)
60 - 74,9 ocjenskih bodova C dobar (3)
50 - 59,9 ocjenskih bodova D dovoljan (2)
F nedovoljan (1)
U e-indeks i prijavnicu unosi se brojčana ocjena, ECTS ocjena i postotak usvojenog znanja, vještina i kompetencija.
Ishodi učenja
Upoznati sadržaj i cilj kolegija. Prepoznati ulogu biokemije u medicinsko-laboratorijskoj dijagnostici.
Ishodi učenja
Znati osnovnu građu proteinogenih aminokiselina i njihovu podjelu. Opisati peptidnu vezu. Objasniti primarnu, sekundarnu, tercijarnu i kvarternu strukturu proteina. Klasificirati proteine prema njihovoj funkciji i obliku te navesti najznačajnije predstavnike iz svake klase proteina. Opisati građu i funcionalne razlike mioglobina i hemoglobina te pojasniti mehanizam vezanja kisika.
Ishodi učenja
Objasniti građu i funkciju enzima. Opisati građu i funkciju aktivnog središta. Klasificirati enzime. Razjasniti princip enzimski katalizirane reakcije. Objasniti razine regulacije enzimske aktivnosti.
Ishodi učenja
Klasificirati kofaktore. Objasniti mehanizme djelovanja kofaktora u enzimski kataliziranoj reakciji. Povezati kofaktore i vitamine koji su njihovi prekursori. Prikazati metaboličku ulogu fiziološki najznačajnijih koenzima.
Ishodi učenja
Definirati metabolizam. Objasniti razlike između anabolizma i katabolizma te navesti konačne produkte katabolizma hranjivih tvari. Opisati stupnjeve energijskog metabolizma i rastumačiti metaboličku ulogu acetil-CoA. Definirati energijom bogate spojeve i objasniti njihovu ulogu u energetskom metabolizmu.
Ishodi učenja
Navesti ugljikohidrate koji se uobičajeno pojavljuju u hrani i prikazati njihovu građu. Klasificirati ugljikohidrate prema složenosti građe i redukcijskim svojstvima. Opisati fiziološki značajne monosaharide, disaharide i polisaharide i prikazati glikozidnu vezu. Opisati probavu ugljikohidrata te navesti krajnje produkti probavnih procesa koji se transportiraju kroz crijevnu stijenku. Definirati enzime koji sudjeluju u hidrolitičkom cijepanju oligosaharida i polisaharida.
Ishodi učenja
Objasniti tijek glikolize u anaerobnim i aerobnim uvjetima i navesti krajnje produkte tih reakcija. Naučiti shematski prikazati glikolizu s pojedinim enzimima i kofaktorima glikolize. Znati izračunati bilancu stvaranja ATP na razini supstrata pri aerobnoj i anaerobnoj glikolizi. Objasniti regulaciju glikolize. Navesti kontrolna mjesta glikolize te mehanizme njene regulacije.
Ishodi učenja
Objasniti proces sinteze glukoze iz neugljikohidratnih izvora. Definirati glukoneogenezu i spojeve koji mogu ući u taj metabolički put. Navesti enzime koji sudjeluju u glukoneogenezi, a u glikolizi nisu potrebni. Uočiti koje reakcije glikolize su ireverzibilne te navesti alosteričke enzime koji sudjeluju u regulaciji glukoneogeneze. Usporediti i protumačiti regulaciju glukoneogeneze i glikolize i identificirati uvjete u kojima je pojedini metabolički put aktivan.
Ishodi učenja
Opisati građu i funkciju glikogena te njegovu ulogu u održavanju koncentracije glukoze u krvi. Objasniti i usporediti glikogenolizu i glikogenezu uz navođenje potrebnih enzima i koenzima. Usporediti i protumačiti svrhu razgradnje glikogena u jetri i mišićima.
Ishodi učenja
Objasniti biološku važnost puta pentoza fosfata. Navesti produkte oksidacijskog i neoksidacijskog ogranka ovog puta; objasniti važnost stvaranja NADPH i riboze te objasniti njihovu ulogu u metabolizmu.
Prikazati shematski međuprodukte, enzime i kofaktore oksidacijskog i neoksidacijskog ogranka te prikazati regulaciju puta.
Ishodi učenja
Opisati i objasniti reakciju oksidativne dekarboksilacije. Objasniti pojam multienzimskog kompleksa piruvat-dehidrogenaze i navesti sve enzime i kofaktore koji sudjeluju pri stvaranju acetil-CoA iz piruvata. Izložiti regulacijske mehanizme piruvat dehidrogenaze.
Ishodi učenja
Navesti osnovnu ulogu ciklusa limunske kiseline. Shematski prikazati reakcije ciklusa s pripadajućim enzimima i kofaktorima i navesti u kojim su dijelovima stanice locirane reakcije ciklusa. Napisati sumarnu jednadžbu ciklusa koja prikazuje potpunu razgradnju acetil-CoA i izračunati bilancu stvaranja ATP pri potpunoj oksidaciji jednog mola acetil-CoA. Navesti regulatorna mjesta i definirati inhibitore ciklusa. Obajsniti ulogu ciklusa kao okretišta metabolizma.
Ishodi učenja
Objasniti standardni redukcijski potencijal. Navesti biološke redoks sustave. Objasniti oksidacijsku fosforilaciju. Opisati organizaciju i smještaj komponenti respiracijskog lanca te definirati enzimske komplekse uključenje u prijenos elektrona i prikazati njihovu građu.
Ishodi učenja
Opisati tijek elektrona kroz pojedine komplekse respiracijskog lanca, prijenos protona između unutrašnjeg i vanjskog prostora mitohondrija i mehanizam sinteze ATP. Objasniti energetski učinak respiracijskog lanca i njegovu regulaciju. Objasniti posljedice nepotpune redukcije kisika te inhibicije oksidativne fosforilacije.
Ishodi učenja
Definirati lipide te prikazati njihovu podjelu obzirom na strukturu i biološku funkciju. Znati primjere jednostavnih i složenih lipida i biološki značajnih steroida i terpena. Opisati proces hidrolitičke razgradnje i apsorpcije triacilglicerola u probavnom sustavu. Opisati put egzogenih lipida krvotokom.
Ishodi učenja
Objasniti i reakcijama prikazati pojedine korake razgradnje zasićenih masnih kiselina. Protumačiti ulogu karnitina. Objasniti princip razgradnje nezasićenih te masnih kiselina s neparnim brojem ugljikovih atoma. Izračunati energetski bilancu i izložiti stehiometriju razgradnje masnih kiselina.
Ishodi učenja
Objasniti biosintezu ketonskih tijela i njihovo iskorištavanje u ekstrahepatičkim tkivima. Izložiti uvjete njihova stvaranja te posljedice nastanka. Navesti patološke uvjete koji nastaju kao posljedica njihove prekomjerne sinteze.
Ishodi učenja
Objasniti biosintezu masnih kiselina i ulogu multienzimskog kompleksa u tom procesu. Navesti preteče i njihove izvore u biosintezi masnih kiselina. Izložiti i reakcijama prikazati pojedine korake u biosintezi masnih kiselina. Izračunati energetsku bilancu i izložiti stehiometriju sinteze zasićenih masnih kiselina. Usporediti biosintezu i razgradnju masnih kiselina, navesti kontrolna mjesta i usporediti mehanizme regulacije oba procesa.
Ishodi učenja
Nabrojiti putove kojim se lipidi i transportiraju iz crijevne stjenke u druge dijelove organizma, definirati što su lipoproteini, nabrojiti osnovne tipove lipoproteina i navesti njihov kemijski sastav, te navesti ulogu u transportu egzogenih i endogenih lipida.
Ishodi učenja
Klasificirati proteolitičke enzime. Navesti proteaze u procesu probave, svrstati ih prema specifičnosti djelovanja te protumačiti način njihove aktivacije. Opisati proces probave proteina i apsorpciju aminokiselina.
Ishodi učenja
Navesti osnovne putove enzimske razgradnje aminokiselina. Opisati reakcije dekarboksilacije aminokiselina te navesti fiziološki najistaknutije biološke amine koji nastaju dekarboskilacijom. Opisati mehanizam reakcije transaminacije uz pripadajuće akceptore amino skupine i kofaktore koji sudjeluju u katalizi. Navesti najvažnije aminotransferaze, prikazati njihovu raspodjelu u ljudskom tijelu i opisati njihov dijagnostički značaj. Opisati reakciju oksidativne deaminacije glutamata.
Ishodi učenja
Opisati načine eliminacije dušika iz organizma. Objasniti proces stvaranja amonijaka kombinacijom reakcija transaminacije i oksidativne dezaminacije glutamata. Objasniti i prikazati ulazak amonijevog iona u ciklus uree. Shematski prikazati ciklus uree sa svim međuproduktima, enzimima i kofaktorima. Opisati utrošak ATP pri stvaranju uree.
Ishodi učenja
Definirati nukleotide i nukleozide te prikazati njihove kemijske strukture. Objasniti i usporediti strukturu DNA i RNA. Objasniti dodatne funkcije nukleotida.
Ishodi učenja
Razjasniti tijek genetičke informacije. Objasniti semikonzervativno udvostručavanje DNA. Opisati sintezu, obradu i modifikaciju RNA. Objasniti translaciju. Razlikovati različite vrste mehanizma popravka DNA. Navesti primjere post-translacijskih modifikacija.
Ishodi učenja
Definirati hormone i hormonima slične tvari. Navesti principe hormonske regulacije. Objasniti načine djelovanja peptidnih hormona: hormonski receptori, G proteini, drugi glasnici. Objasniti aktivaciju cAMP i fosfolipaze C. Objasniti mehanizme djelovanja steroidnih hormona aktivacijom gena. Objasniti mehanizme djelovanja eikozanoida.
Ishodi učenja
Izložiti osnovnu strategiju metabolizma i načela regulacije. Objasniti tri temeljna raskrižja metaboličkih putova.
Ishodi učenja
Upoznati se s laboratorijskim priborom koji se susreće u biokemijskom laboratoriju i opisati funkciju istih. Objasniti princip metoda koje se koriste u biokemijskom laboratoriju. Objasniti specifičnost rukovanja humanim uzorcima. Opisati centrifugiranje kao način pripreme uzoraka za analizu. Upoznati pravilnu upotrebu automatske pipete. Opisati princip spektrofotometrijskog mjerenja.
Ishodi učenja
Objasniti metode kvalitativnog određivanje proteina u otopini te opisati specifične reakcije za dokazivanje pojedinih aminokiselina. Primijeniti stečeno znanje o fizikalnim svojstvima proteina za određivanje izolektričnog pH otopine proteina. Objasniti princip kromatografije i izvesti kromatografiju aminokiselina.
Ishodi učenja
Primijeniti stečeno znanje o ulozi enzima iz skupine hidrolaza. Praćenjem tijeka razgradnje škroba djelovanjem α-amilaze ustanoviti utjecaj pH i temperature na aktivnost enzima. Protumačiti metode određivanja aktivnosti enzima i primjenu u dijagnostici i laboratorijskoj praksi te primjeniti metodu jedne točke u određivanju aktivnosti enzima.
Ishodi učenja
Praktično primijeniti usvojeno znanje o kemijskim svojstvima ugljikohidrata za dokazivanje sastava smjese ugljikohidrata i prisutnosti šećera u urinu. Izvesti kvantitativnu metodu za određivanje koncentraciju glukoze u serumu. Objasniti važnost određivanja glikiranog hemoglobina.
Ishodi učenja
Primijeniti metode za određivanje parametara lipidnog statusa u serumu i dokazati prisutnost patoloških sastojaka u urinu te primijeniti stečeno znanje o svojstvima i ulozi lipida u organizmu u interpretaciji dobivenih rezultata. Protumačiti ulogu serumskih lipoproteina i princip njihovog elektroforetskog razdvajanja te interpretirati dobiveni elektroferogram temeljem usvojenog znanja o metabolizmu lipoproteina.
Ishodi učenja
Protumačiti i primijeniti kvalitativne i kvantitavne metode dokazivanja i određivanja neproteinskih dušikovih spojeva u urinu i serumu. Navesti patološke sastojke urina i protumačiti usvojene pojmove vezane uz procjenu bubrežne funkcije, metabolizam aminokiselina te promet purina.
Ishodi učenja
Opisati osnovni princip određivanja ukupnih proteina u serumu. Odrediti ukupne proteine u serumu biuret reakcijom. Odrediti koncentraciju albumina u serumu uz pomoć baždarnog dijagrama te objasniti fiziološki značaj albumina. Povezati koncentraciju ukupnih proteina, albumina i globulina u serumu s određenim patološkim stanjima.
Ishodi učenja
Naučiti crtati strukture proteinogenih aminokiselina. Definirati pI-vrijednost, objasniti primjenu te izračunati pI-vrijednost neke aminokiseline. Prikazati i opisati nastajanje peptidne veze. Navesti i objasniti neke od fiziološki značajnih peptida.
Ishodi učenja
Razjasniti kinetiku i mehanizam enzimski kataliziranih reakcija. Opisati Michaelis-Menteničin model enzimske kinetike i Lineweaver-Burkov dijagram za analizu enzimske kinetike. Opisati kompetitivnu i nekompetitivnu inhibiciju.
Ishodi učenja
Prepoznati strukturu i objasniti biološku ulogu u uljima topljivih vitamina A, D, E, K. Objasniti ulogu vitamina A u procesu vida. Objasniti ulogu vitamina D u rastu i razvoju i održanju koštane mase. Objasniti antioksidacijsko djelovanje vitamina E. Objasniti ulogu vitamina K u grušanju krvi.
Ishodi učenja
Opisati strukturu i reakcije fiziološki značajnih ugljikohidrata. Prikazati konverzije galaktoze i fruktoze u glukozu; navesti koji su enzimi potrebni pri enzimski kataliziranoj epimerizaciji galaktoze u glukozu; objasniti kemijsku prirodu poremećaja u metabolizmu galaktoze; prikazati i objasniti metabolizam fruktoze, objasniti kemijsku prirodu poremećaja u metabolizmu fruktoze.
Ishodi učenja
Protumačiti regulaciju stvaranja i razgradnje glikogena. Opisati enzime uključene u regulaciju i navesti hormone koji potiču razgradnju glikogena. Objasniti fiziološku ulogu prijenosa laktata iz mišića u jetru (Cori ciklus).
Ishodi učenja
Definirati lipide i opisati njihovu podjelu. Opisati strukturu fiziološki značajnih neutralnih i polarnih lipida. Navesti esencijalne masne kiseline i njihove karakteristike. Izložiti strukturu fosfoglicerida, sfingomijelina i glikosfingolipida. Klasificirati izoprenoidne lipide i navesti biološki važne predstavnike.
Ishodi učenja
Opisati građu kolesterola i njegovu biološku ulogu. Izložiti biosintezu kolesterola de novo uz navođenje ključnog regulacijskog enzima. Objasniti fizikalno-kemijska svojstva i ulogu žučnih kiselina.
Ishodi učenja
Objasniti razgradnju pojedinih aminokiselina do piruvata, oksaloacetata, α-ketoglutarata, sukcinil-CoA, fumarata, acetil-CoA i acetoacetil-CoA te povezati nedostatak pojedinih enzima u metabolizmu aminokiselina s urođenim bolestima. Opisati glukogene i ketogene aminokiseline.
Ishodi učenja
Opisati primjenu i ulogu albumina, haptoglobina, ceruloplazmina, α2-makroglobulina, transferina, α1-fetoproteina, α1-antitripsina, fibrinogena i α1-kiselog glikoproteina u dijagnostici. Razjasniti dijagnostičku važnost proteina seruma na primjeru manjka α1-antitripsina.
Ishodi učenja
Opisati metabolički ustroj mozga, mišića, masnog tkiva i jetre. Objasniti reakcije biotransformacije.