Kolegij
Kolegij Biokemija II obvezni je kolegij na drugoj godini Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicine i sastoji se od 42 sata predavanja, 34 sati seminara i 34 sata vježbi što ukupno čini 110 sati (9 ECTS). Predavanja i seminari se održavaju u dvoranama Medicinskog fakulteta prema rasporedu oglašenom na mrežnim stranicama Zavoda. Vježbe se održavaju u praktikumima Zavoda te u kliničkom laboratoriju KBC-a na Sušaku. Cilj nastave predmeta Biokemija II razumijevanje je načina kako ljudsko tijelo funkcionira na molekulskoj razini: kako proizvodi, koristi i pohranjuje energiju, stvara i razgrađuje molekuke koje održavaju metabolizam, prepoznaje najrazličitije stanične i izvanstanične signale i reagira na njih te kako regulira metaboličke procese. Naglasak je pri tome na primjeni osnovnih biokemijskih analiza u kliničkoj praksi. Takav nastavni program studentu nudi znanja nužna za razumijevanje biokemijske osnove bolesti, odnosno patobiokemijskih procesa. Temeljito shvaćanje ovih načela trebalo bi pomoći studentima i liječnicima da primjereno koriste i interpretiraju biokemijsku dijagnostiku u dijagnostičkim postupcima radi poboljšanja zdravlja i liječenja bolesti. Kroz seminare će studenti postupno povezivati pojmove vezane uz ciljeve predviđene kolegijem. Kroz laboratorijske vježbe studenti trebaju prepoznati osnovne laboratorijske tehnike i metode kliničkih ispitivanja vezane uz biokemijsku dijagnostiku patoloških stanja. Sadržaj predmeta:
|
1. R. Murray: Harperova ilustrirana biokemija, Medicinska naklada, Zagreb, 2011.
2. R. Domitrović i sur.: Priručnik za seminare i vježbe iz biokemije II, Zavod za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2020.
1. L. Stryer: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 2012.
2. B. Štraus: Medicinska biokemija, Medicinska naklada, Zagreb, 2009.
Svaku obvezu student treba obaviti savjesno i u zadanim rokovima kako bi mogao slijediti nastavu kolegija i biti ocijenjen pozitivnom konačnom ocjenom.
Da bi položili kolegij, student mora redovito pohađati sve oblike nastave te pristupiti provjerama znanja na međuipitima i završnom ispitu.
Za svaki nastavni sat vodi se evidencija prisutnosti. Student može opravdano izostati 30% od svakog oblika nastave, što potvrđuje odgovarajućim dokazom. Student koji izostane s više od 30% nastave ne može pristupiti završnom ispitu. Time je prikupio 0 ECTS bodova, ocjenjuje se ocjenom F i mora ponovno upisati kolegij.
Očekuje se aktivno sudjelovanje studenta u nastavi samostalnim rješavanjem zadanih uradaka, samostalnim uključivanjem pitanjima i prijedlozima i/ili na poticaj nastavnika. Stoga se student upućuje na samostalno pripremanje za temu predviđenu nastavnim planom i programom prema zadanoj literaturi te na utvrđivanje i ponavljanje gradiva iznijetog na predavanjima/seminarima/vježbama prethodnog tjedna. Tijekom izrade vježbi provjeravaju se praktične vještine, samostalnost u radu, primjena usvojenog znanja te primjena sigurnosnih mjera prema sebi, drugima i okolišu. Student samostalno izvodi vježbu predviđenu planom i programom prema odgovarajućem propisu. Uz studenta je prisutan nastavnik, tehničar i demonstrator. Za rad u laboratoriju student mora imati propisanu radnu odjeću (bijelu kutu dugih rukava) i Priručnik. Nakon izrade svake pojedine vježbe u Priručniku student treba napisati izvješće o praktičnom radu koje se predaje nakon odrađene vježbe.
ECTS bodovni sustav ocjenjivanja:
Ocjenjivanje studenata provodi se prema važećem Pravilniku o studijima Sveučilišta u Rijeci, te prema Pravilniku o ocjenjivanju studenata na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Rad studenata vrednovat će se i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave, te na završnom ispitu. Od ukupno 100 ocjenskih bodova, tijekom nastave student može ostvariti 70 bodova, a na završnom ispitu 30 bodova. Struktura ocjene za kolegij Biokemija II prikazana je u tablici 1.
Tablica 1.
| VREDNOVANJE | MAKS. BROJ OCJENSKIH BODOVA | |
Pisani međuispiti
| Međuispit I | 20 |
|
Međuispit II | 20 | ||
Međuispit II | 20 |
| |
Ukupno | 60 | ||
Vježbe | Odrađena vježba i priznat referat u Praktikumu | 8 | |
Seminari | Aktivno sudjelovanje tijekom nastave | 2 | |
UKUPNO |
| 70 | |
Završni ispit | Pisani dio (30 pitanja) | 15 | |
Usmeni dio | 15 | ||
Ukupno | 30 | ||
UKUPNO |
| 100 |
Pisani međuispiti
Tijekom semestra planiranesutri pisane provjera znanja (međuispita) koje obuhvaćaju gradivo s predavanja, seminara i vježbi.
Prvi međuispit obuhvaća gradivo P1-P15, S1-S5 i V1-V3.
Drugi međuispit obuhvaća gradivo P16-P28, S7-S9 i V4-V5.
Treći međuispit obuhvaća gradivo P29-P42, S11-S13 i V6-V8.
Na svakom pisanom međuispitu student može postići maksimalno 20 ocjenskih bodova.
Pisani međuispit čini 40 pitanja višestrukog odabira i vrednuje se prema kriterijima navedenim u tablici 2. Na svakom međuispitu student od ukupnog broja zadataka mora imati minimalno 50% točno riješenih zadataka kako bi zadovoljio kriterije za dobivanje ocjenskih bodova.
Tablica 2. Vrednovanje pisanog međuispita I-III
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
50,00 - 54,99 | 10 |
55,00 - 59,99 | 11 |
60,00 - 64,99 | 12 |
65,00 - 69,99 | 13 |
70,00 - 74,99 | 14 |
75,00 - 79,99 | 15 |
80,00 - 84,99 | 16 |
85,00 - 89,99 | 17 |
90,00 - 94,99 | 18 |
95,00 - 97,49 | 19 |
97,50 - 100,00 | 20 |
Položeni međuispiti vrijede za tekuću akademsku godinu u kojoj su položeni.
Popravak međuispita
Popravak međuispita I-III je moguć nakon završene redovite nastave u terminima određenima satnicom izvođenja nastave. Student može jednokratno popraviti jedan ili više međuispita. Student može pristupiti popravku međuispita u slučaju ako nije zadovoljio minimalne kriterije (50% točno riješenih zadataka) na nekom od međuispita te ako želi popraviti uspjeh na međuispitu. Ukoliko student popravlja međuispit jer nije zadovoljan s prethodnim postignućem, dobit će ocjenu koju je stekao u drugom polaganju. Bodovanje popravka međuispita vrši se prema kriterijima navedenim u tablici 2.
Laboratorijske vježbe
Na vježbama student može prikupiti maksimalno 8 ocjenskih bodova. Vrednovanje vježbovne nastave podrazumijeva točno odrađenu vježbu (maksimalno 4 ocjenska boda) te ispunjen i priznat referat u Praktikumu (maksimalno 4 ocjenska boda). Tijekom praktičnog rada student može biti pitan i usmeno.
Seminari
Na seminarima student može prikupiti maksimalno 2 ocjenska boda, a vrednovanje uključuje aktivno sudjelovanje tijekom seminarske nastave.
Završni ispit
Student koji je tijekom nastave ostvario ukupno minimalno 35 ocjenskih bodova stekao je pravo na potpis i pristupanje završnom ispitu.
Student koji tijekom nastave nije ostvario minimalno 35 ocjenskih bodova može pristupiti popravku međuispita I-III.
Student koji tijekom nastave i/ili nakon popravka međuispita sakupi manje od 35 ocjenskih bodova i/ili je izostao više od 30% svih oblika nastave, nije zadovoljio, ocjenjuje se ocjenom neuspješan (F) i mora ponovno upisati kolegij Biokemija II.
Završni ispit je obvezan, a sastoji se od pisanog i usmenog dijela. Tijekom završnog ispita student može ostvariti maksimalno 30 ocjenskih bodova, od toga 15 ocjenskih bodova na pisanom dijelu te 15 ocjenskih bodova na usmenom dijelu završnog ispita.
Pisani i usmeni dio završnog ispita obuhvaća cjelokupnog gradiva predviđeno nastavnim planom i programom kolegija Biokemija II.
Pisani dio ispita sastoji se od 30 pitanja, a da bi student zadovoljio minimalne kriterije i stekao ocjenske bodove mora imati 50% točno riješenih zadataka. Postignuće na pisanom dijelu završnog ispita pretvara se u ocjenske bodove prema kriterijima navedenim u tablici 5. U slučaju kada student na završnom ispitu ne zadovolji minimalne kriterije, pristupa ponovno završnom ispitu na sljedećem ispitnom roku.
Tablica 5. Vrednovanje završnog pismenog ispita
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
50,00 - 59,99 | 7,5 |
60,00 - 64,99 | 8 |
65,00 - 69,99 | 9 |
70,00 - 74,99 | 10 |
75,00 - 79,99 | 11 |
80,00 - 84,99 | 12 |
85,00 - 89,99 | 13 |
90,00 - 94,99 | 14 |
95,00 - 100,00 | 15 |
Vrednovanje usmenog dijela završnog ispita je sljedeće:
7,5-9 ocjenskih bodova: odgovor zadovoljava minimalne kriterije
10-11 ocjenskih bodova: prosječan odgovor
12-13 ocjenskih bodova: vrlo dobar odgovor
14-15 ocjenskih bodova: izniman odgovor
Za prolaz na završnom ispitu i konačno ocjenjivanje student mora biti pozitivno ocijenjen na pisanom i usmenom dijelu završnog ispita, a u protivnom mora ponovno pristupiti završnom ispitu. Student koji odbije ocjenu na usmenom dijelu ispita mora ponovno pristupiti usmenom dijelu ispita.
Napomena: Student koji je sva tri međuispita u redovitim terminima pisanja međuispita, u akad. godini kada je prvi puta upisao kolegij, položio s 50% ili više točno riješenih zadataka oslobođen je pismenog dijela završnog ispita i izravno pristupa usmenom ispitu. U tom slučaju ukupan broj bodova na usmenom ispitu iznosi 30, prema kriteriju:
15-18 ocjenskih bodova: odgovor zadovoljava minimalne kriterije
19-21 ocjenskih bodova: prosječan odgovor
22-23 ocjenskih bodova: vrlo dobar odgovor
24-25 ocjenskih bodova: izniman odgovor
Oblikovanje završne ocjene
Ocjenskim bodovima ostvarenim tijekom nastave pridružuju se bodovi ostvareni na završnom ispitu.
Ocjenjivanje u ECTS sustavu vrši se apsolutnom raspodjelom, odnosno temeljem konačnog postignuća na sljedeći način:
A – 90-100 ocjenskih bodova
B – 75-89,99 ocjenskih bodova
C – 60-74,99 ocjenskih bodova
D – 50-59,99 ocjenskih bodova
F – 0-49,99 ocjenskih bodova
Brojčani sustav ocjenjivanja uspoređuje se s ECTS sustavom na sljedeći način:
A - izvrstan (5)
B – vrlo dobar (4)
C – dobar (3)
D – dovoljan (2)
F - nedovoljan (1)
Kašnjenje i/ili neizvršavanje zadataka
Nastava se održava u propisano vrijeme i nije moguće ulaziti nakon ulaska nastavnika. Na nastavu nije dozvoljeno unošenje jela i pića te nepotrebno ulaženje/izlaženje s nastave. Zabranjena je uporaba mobitela za vrijeme nastave kao i za vrijeme provjera znanja.
Akademska čestitost
Poštivanje načela akademske čestitosti očekuju se i od nastavnika i od studenata u skladu s Etičkim kodeksom Sveučilišta u Rijeci te Etičkim kodeksom za studente/studentice Sveučilišta u Rijeci.
(http://www.uniri.hr/hr/propisi_i_dokumenti/eticki_kodeks_svri.htm).
Kontaktiranje s nastavnicama
Kontaktiranje s nastavnicima obavlja se osobno u za to predviđenom vremenu (konzultacije), i/ili elektroničkom poštom.
Prof. dr. sc. Robert Domitrović
Vrijeme konzultacije: utorak 12,00-13,00
e-mail: robert.domitrovic@uniri.hr
Prof. dr. sc. Dijana Detel
Vrijeme konzultacije: utorak 12,00-13,00
e-mail: dijana.detel@uniri.hr
Doc.dr.sc.Sunčica Buljević
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: suncica.buljevic@uniri.hr
Dr. sc. Melanie Tepuš Petršorić
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: melanietp@uniri.hr
Dr. sc. Lidija Šimić
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: lidija.simic@medri.uniri.hr
Informiranje o predmetu
Sve obavijesti vezane uz nastavu studenti će dobiti na uvodnom predavanju te će ih moći naći na web stranicama Medicinskog fakulteta.
Očekivane opće kompetencije studenata/studentica pri upisu predmeta
Od studenta se očekuje usvojeno znanje iz kolegija Medicinska kemija i biokemija I.
Ishodi učenja
Objasniti građu i funkciju enzima. Navesti i pojasniti osobine enzima. Razjasniti princip enzimske katalize. Navesti skupine enzima.
Ishodi učenja
Objasniti kinetiku i mehanizam enzimski kataliziranih reakcija. Objasniti načine regulacije enzimske aktivnosti i njihov značaj u koordinaciji biokemijskih procesa u organizmu.
Ishodi učenja
Klasificirati i opisati građu kofaktora. Objasniti mehanizme djelovanja kofaktora.
Ishodi učenja
Navesti koji se ugljikohidrati pojavljuju u hrani i koji su krajnji produkti probavnih procesa koji se transportiraju kroz crijevnu stijenku; koji enzimi i u kojem dijelu probavnog trakta sudjeluju u hidrolitičkom cijepanju oligosaharida i polisaharida. Opisati načine apsorpcije i unosa glukoze u stanice.
Ishodi učenja
Objasniti tijek glikolize u anaerobnim i aerobnim uvjetima i navesti krajnje produkte tih reakcija; shematski prikazati glikolizu, navesti enzime glikolize, načiniti bilance stvaranja ATP na razini supstrata pri aerobnoj glikolizi, opisati ulogu NAD+ i NADH + H+ u procesima glikolize, oksidacije gliceraldehid-3-P i redukcije piruvata, opisati gdje se u stanici zbivaju procesi anaerobne glikolize.
Ishodi učenja
Navesti kontrolna mjesta glukoneogeneze te mehanizme za regulaciju brzine ovog procesa. Usporediti i protumačiti regulaciju glukoneogeneze i glikolize i identificirati uvjete u kojima je pojedini metabolički put aktivan. Navesti razlike između glikolize i glukoneogeneze. Protumačiti usklađenost glikolize i glukoneogeneze između mišića i jetre.
Ishodi učenja
Opisati stvaranje glikogena iz glukoze, preko glukoza-1-P i protumačiti ulogu UTP i UDP u toj reakciji; shematski prikazati razgradnju glikogena u glukozu-1-P i hormonsku regulaciju. Navesti poremećaje metabolizmu glikogena.
Ishodi učenja
Opisati regulacijske mehanizme sinteze i razgradnje glikogena, s osvrtom na enzime, supstrate, kofaktore, staničnu lokalizaciju i hormonsku regulaciju tih procesa.
Ishodi učenja
Objasniti biološku važnost pentoza fosfatnog puta, navesti produkte oksidacijskog i neoksidacijskog ogranka ovog puta; objasniti važnost stvaranja NADPH i riboze, objasniti njihovu ulogu u metabolizmu.
Prikazati shematski izravnu oksidaciju glukoza-6-P u CO2 i H2O u pentoza fosfatnom putu; navesti najvažnije spojeve oksidacijske i neoksidacijske faze
Ishodi učenja
Prikazati sumarnom jednadžbom oksidacijsku dekarboksilaciju piruvata u acetil-CoA; navesti sve enzime, koenzime i kofaktore koji sudjeluju pri stvaranju acetil-CoA iz piruvata i uklopiti ih u metaboličku shemu; opisati (ne)mogućnost nastanka piruvata iz acetil-CoA.
Ishodi učenja
Navesti osnovnu ulogu ciklusa limunske kiseline; shematski prikazati ciklus, navesti u kojim su dijelovima stanice locirane reakcije ciklusa; navesti reakcije u kojima se vrše terminalne oksidacije zajedno s pripadnim enzimima i koenzimima; navesti inhibitore ciklusa limunske kiseline i inhibirane reakcije; napisati sumarnu jednadžbu ciklusa koja prikazuje potpunu razgradnju acetil-CoA.
Ishodi učenja
Navesti u kojim su reakcijama ciklusa limunske kiseline locirani regulacijski mehanizmi; izračunati bilancu stvaranja ATP pri potpunoj oksidaciji jednog mola acetil-CoA; navesti međuprodukte ciklusa preko kojih je ciklus povezan s metabolizmom proteina i lipida; razumjeti ulogu ciklusa limunske kiseline kao okretišta metabolizma.
Ishodi učenja
Objasniti standardni redukcijski potencijal. Navesti biološke redoks sustave. Objasniti respiracijski lanac i oksidacijsku fosforilaciju, opisati lokaciju respiracijskog lanca, razjasniti proces oksidacijska fosforilacija, nabrojiti enzime respiracijskog lanca.
Ishodi učenja
Objasniti energetski učinak respiracijskog lanca te objasniti transport NADH i ATP kroz mitohondrijsku membranu. Opisati mehanizam sinteze ATP te objasniti regulaciju respiracijskog lanca.
Ishodi učenja
Navesti gdje se u probavnom traktu odvija lipolitička razgradnja triacilglicerola; opisati proces intraluminalne razgradnje triacilglicerola s obzirom na specifičnost pankreasne lipaze i djelovanje soli žučnih kiselina; opisati metabolizam triacilglicerola u crijevnoj stijenci i njihovu apsorpciju.
Ishodi učenja
Definirati što su lipoproteini, nabrojiti osnovne tipove lipoproteina i navesti njihov kemijski sastav, te navesti ulogu u transportu egzogenih i endogenih lipida.
Ishodi učenja
Objasniti mehanizam mobilizacije masnih kiselina iz masnog tkiva i njihov transport putem krvi. Protumačiti ulogu karnitina u razgradnji. Objasniti i reakcijama prikazati pojedine korake razgradnje zasićenih masnih kiselina. Izložiti princip razgradnje nezasićenih masnih kiselina i masnih kiselina s neparnim brojem ugljikovih atoma. Izračunati energetski bilancu i izložiti stehiometriju razgradnje masnih kiselina.
Ishodi učenja
Objasniti biosintezu masnih kiselina i ulogu multienzimskog kompleksa u tom procesu. Navesti preteče i njihove izvore u biosintezi masnih kiselina. Izložiti pojedine korake u biosintezi masnih kiselina. Izračunati energetsku bilancu i izložiti stehiometriju sinteze zasićenih masnih kiselina. Usporediti biosintezu i razgradnju masnih kiselina, navesti kontrolna mjesta.
Ishodi učenja
Opisati metabolizam fosfatidilkolina, fosfatidiletanolamina, fosfatidilserina i fosfatidilinozitola; opisati metabolizam sfingomijelina i glikosfingolipida.
Ishodi učenja
Opisati metabolizam fosfatidilkolina, fosfatidiletanolamina, fosfatidilserina i fosfatidilinozitola; opisati metabolizam sfingomijelina i glikosfingolipida..
Ishodi učenja
Opisati biosintezu kolesterola. Objasniti biosintezu C18, C19 i C21 steroidnih hormona.
Ishodi učenja
Opisati biosintezu kolne, glikokolne i taurokolne kiseline. Objasniti ulogu žučnih kiselina u probavi masti.
Ishodi učenja
Objasniti na koji se način toksični produkti metabolizma i ksenobiotici, uključujući lijekove, kancerogene spojeve i otrove, detoksiciraju i izlučuju iz organizma. Navest faze njihovog metaboliziranja, objasniti ulogu enzima iz porodice citokroma, objasniti važnost konjugacije u stvaranju hidrofilnih produkata.
Ishodi učenja
Objasniti građu molekule DNA i njezinu ulogu. Objasniti ulogu antimetabolita u ometanju sinteze DNA te njihovu primjenu u terapiji.
Ishodi učenja
Opisati proces transkripcije i sinteze RNA. Opisati različite vrste RNA i njihovu funkciju. Objasniti regulaciju ekspresije gena. Opisati biosintezu proteina i ulogu antibiotika u inhibitori biosinteze proteina.
Ishodi učenja
Objasniti važnosti posttranslacijskih modifikacija u formiranju funkcionalnih proteina. Objasniti ubivitinilaciju i njezinu ulogu u uklanjanju nefunkcionalnih i oštećenih proteina.
Ishodi učenja
Klasificirati proteolitičke enzime. Navesti proteaze u procesu probave, svrstati ih prema specifičnosti djelovanja te protumačiti način njihove aktivacije. Opisati proces probave proteina i apsorpciju aminokiselina.
Ishodi učenja
Navesti osnovne putove enzimske razgradnje aminokiselina i objasniti ulogu vitamina B6 u tim procesima. Opisati reakcije dekarboksilacije aminokiselina, navesti enzime i koenzime; navesti najvažnije biogene amine i aminokiseline iz kojih nastaju dekarboksilacijom. Rastumačiti mehanizam djelovanja transaminaza i navesti u kojim se organima nalaze. Objasniti glukogene i ketogene aminokiseline.
Ishodi učenja
Opisati procese oksidacijske deaminacije aminokiselina. Objasniti stvaranje amonijaka u kombiniranim procesima transaminacije i oksidacijske deaminacije nastalog glutamata. Objasniti proces sinteze uree u jetri.
Ishodi učenja
Objasniti na koji se način amonijak može izlučiti iz organizma osim putem uree.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu pojedinih aminokiselina u stvaranju produkata za glukoneogenezu i ketogenezu.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu aminokiselina u stvaranju intermedijera metabolizma. Navesti i objasniti metaboličke greške u metabolizmu aminokiselina.
Ishodi učenja
Objasniti pojam slobodni radikal. Navesti reaktivne spojeve kislika i dušika i njihovu ulogu u oštećenj bioloških makromolekula. Navesti pokazatelje oksidacijskog stresa.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu antioksidacijskih mehanizama u sprječavanju oksidacijskog stresa. Objasniti enzimske i neenzimske antioksidanse.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu i značenje signalnih molekula (hormona, medijatora, neurotransmitera, transkripcijskih čimbenika). Objasniti principe stanične signalizacije. Navesti vrste signalnih molekula obzirom na topljivost.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu receptora u prijenosu signala. Definirati hormone i hormonima slične tvari; navesti principe hormonske regulacije; objasniti načine djelovanja peptidnih hormona: hormonski receptori, G proteini, drugi glasnici; objasniti aktivaciju adenilat ciklaze i fosfolipaze C.
Ishodi učenja
Objasniti mehanizme djelovanja hormona u aktiviranju staničnog odgovora. Objasniti mehanizme djelovanja eikozanoida i regulaciju njihove sinteze.
Ishodi učenja
Objasniti važnost i ulogu proteina plazme u dijagnostici patoloških procesa u organizmu.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu pojedinih proteinskih frakcija i njihovih predstavnika u dijagnostici patoloških procesa u organizmu.
Ishodi učenja
Objsniti ulogu enzima u dijagnostici patoloških procesa u organizmu. Objasniti uzroke povećanja i smanjenja aktivnosti enzima u plazmi. Identificirati organospecifične enzime.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu pojedinih enzima plazme u dijagnostici patoloških procesa u organizmu.
Ishodi učenja
Objasniti princip metoda koje se koriste u biokemijskom laboratoriju (kromatografija, masena spektrometrija, imunokemijske metode (ELISA), western blot). Primjena u dijagnostici i biomedicinskim istraživanjima.
Ishodi učenja
Na primjeru alkalne fosfataze u serumu objasniti utjecaj pH i temperature na aktivnost enzima te utjecaj koncentracije supstrata i inhibitora na brzinu enzimske reakcije.
Ishodi učenja
Na primjeru određivanja aktivnosti aminotransferaza, alkalne fosfataze, kolinesteraze i GGT upoznati klinički značaj enzima seruma. Objasniti kinetičku metodu određivanja aktivnosti enzima. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Ishodi učenja
Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje ugljikohidrata u biološkim uzorcima. Objasniti metodu određivanja koncentracije glukoze u serumu i interpretirati laboratorijski nalaz.
Ishodi učenja
Objasniti spektrofotometriju i elektroforezu u cilju određivanja parametra lipidnog statusa. Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Ishodi učenja
Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Objasniti status željeza i metabolizam bilirubina u organizmu. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Ishodi učenja
Objasniti parametre bubrežne funkcije u urinu i serumu, objasniti uzroke hiperurikemije u urinu i serumu te pojavu nitrita u urinu. Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Ishodi učenja
Vidjeti uređaje za provođenje analiza biokemijskih parametara u biološkim uzorcima pacijenata i objasniti princip njihovog rada. Objasniti organizaciju rada u kliničkom laboratoriju od uzimanja uzorka do izdavanja nalaza.
Ishodi učenja
Skicirati Michaelis-Menteničin dijagram i rastumačiti kinetička svojstva enzima. Obrazložiti i primjerom te grafičkim prikazom potkrijepiti čimbenike enzimske aktivnosti. Objasniti kompetitivnu, nekompetitivnu, reverzibilnu, ireverzibilnu inhibiciju, alosteričku regulaciju, kovaletnu modifikaciju i proteolizu. Definirati izoenzime.
Ishodi učenja
Klasificirati i opisati građu kofaktora. Objasniti mehanizme djelovanja kofaktora. Objasniti ulogu kofaktora u djelovanju enzima. Objasniti poveznicu između kofaktora i vitamina. Prepoznati strukturu i objasniti metaboličku ulogu vitamina B-kompleksa.
Ishodi učenja
Prepoznati strukturu i objasniti biološku ulogu u mastima topljivih vitamina A, D, E, K. Objasniti ulogu vitamina A u procesu vida. Objasniti ulogu vitamina D u rastu i razvoju i održanju koštane mase. Objasniti antioksidacijsko djelovanje vitamina E. Objasniti ulogu vitamina K u grušanju krvi.
Ishodi učenja
Objasniti glikolizu i glukoneogenezu. Opisati konverziju galaktoze i fruktoze u glukozu. Opisati sintezu i razgradnju glikogena. Objasniti ulogu puta pentoza-fosfata. Protumačiti regulaciju ovih procesa.
Ishodi učenja
Objasniti procese staničnog disanja: oksidacijsku dekarboksilaciju piruvata, ciklus limunske kiseline, respiracijski lanac. Objasniti njihovu ulogu u proizvodnji energije u stanici.
Ishodi učenja
Integrirati procese staničnog disanja: oksidacijsku dekarboksilaciju piruvata, ciklus limunske kiseline, respiracijski lanac. Objasniti njihovu ulogu u proizvodnji energije u stanici.
Ishodi učenja
Opisati princip biosinteze i razgradnje masnih kiselina i masti. Objasniti sintezu ketotijela, njihovo iskorištavanje u energetske svrhe. Objasniti sintezu kolesterola i i derivata. Protumačiti regulaciju ovih procesa.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu, načine pohrane i prijenosa željeza u organizmu. Objasniti dijagnostički značaj transferina, feritina i koncentracije željeza u organizmu. Objasniti biosintezu porfirina.
Ishodi učenja
Opisati osnovne građevne elemente i objasniti sintetsku, metaboličku i ekskretornu ulogu jetre. Objasniti mehanizme razgradnje hema. Objasniti metabolički put razgradnje bilirubina i navesti i objasniti vezane poremećaje. Objasniti prvu i drugu fazu metabolizma ksenobiotika.
Ishodi učenja
Objasniti transaminaciju, oksidacijsku dezaminaciju i sintezu uree. Objasniti razgradnju pojedinih aminokiselina te povezati urođeni nedostatak pojedinih enzima metabolizma aminokiselina s bolestima.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu stanične signalizacije u regulacije metabolizma. Objasniti nastajanje i učinke slobodnih radikala; objasniti mehanizme eliminacije slobodnih radikala.
Ishodi učenja
Objasniti ulogu enzima u dijagnoistici patoloških poremećaja. Opisati ulogu pojedinih proteinskih frakcija plazme u dijagnostici odnosno kliničkoj praksi.
| Akademska godina | |
|---|---|
| 2026/2027 | Download |