Cilj izbornog predmeta je :

-prikazati  prednosti i mjesto aditivnih tehnologija odnosno 3 D printinga .

- razvoj modela za edukaciju, nastavna pomagala, modeli za trening kirurških vještina. 

- razvoj epiteza i proteza koje zadovoljavaju funkcionalne i estetske kriterije. 

Suvremeni zahtjevi tržišta postavljaju sve oštrije zahtjeve na procese razvoja i proizvodnje. Osim zahtjeva za povišenjem kvalitete proizvoda i razine fleksibilnosti, istodobno se nameću zahtjevi za sniženjem troškova, a posebice za skraćenjem vremena razvoja i proizvodnje. Dodatni trend je napuštanje masovne proizvodnje u korist maloserijske, a vrlo često i pojedinačne (personalizirane) proizvodnje. Od druge polovice 80-tih godina prošlog stoljeća počeli su se razvijati i primjenjivati suvremeni aditivni postupci proizvodnje (3D printanje). Temeljna značajka tih postupaka je dodavanje materijala, najčešće sloj-po-sloj, do izrade čitavog proizvoda. 

Trodimenzionalno tiskanje (engleski 3D Printing). Zasniva se na tehnologiji tintnih pisača (→ PISAČ), no umjesto tinte izbacuje se vezivo ili ljepilo. Po sloju postavljenoga praha glavom pisača raspršuje se kapljevito vezivo u obliku zadana presjeka, koje uzrokuje prianjanje slojeva. Radna se podloga spušta za debljinu idućeg sloja i dopušta novomu sloju praha da se nataloži. Nakon izradbe, tvorevina se ostavlja određeno vrijeme u komori s prahom kako bi se postigla potrebna čvrstoća. Takvo načelo proizvodnje omogućuje pravljenje vrlo komplicirane geometrije proizvoda, koje bi drugim, klasičnim postupcima proizvodnje bilo vrlo teško ili nemoguće načiniti. Dodatna značajka aditivnih postupaka je, da se u načelu proizvodi izrađuju izravno na opremi za aditivne postupke na temelju 3D računalnog modela, bez potrebe za dodatnim alatima.

Suvremeni aditivni postupci proizvodnje prošli su kroz nekoliko faza glede njihove primjene. U začetcima primjene tih postupaka, uglavnom su se koristili za brzu izradu prototipova (e. Rapid Prototyping - RP). Sljedeći korak je izrada čitavih alata i kalupa ili njihovih ključnih elemenata (e. Rapid Tooling - RT). Riječ je o primjeni postupaka aditivne proizvodnje tvorevina za izradu polimernih, keramičkih ili metalnih alata i kalupa, koji zbog načela slojevite gradnje omogućuju bitno skraćivanje vremena proizvodnje geometrijski najzahtjevnijih dijelova alata i kalupa. Daljnji razvoj materijala, koji se rabe pri suvremenim aditivnim postupcima za slojevitu proizvodnju, doveo je do izravne maloserijske ili pojedinačne proizvodnje gotovih proizvoda (e. Rapid Manufacturing - RM). Riječ je o postupcima koji omogućuju proizvodnju tvorevina bez potrebe za dodatnim alatima, pa u slučajevima pojedinačne proizvodnje ili maloserijske proizvodnje najčešće predstavljaju jedino razumljivo rješenje.

S pojavom Covid 19 pandemije, javila se potreba za zaštitnom medicinskom opremom koja je trebala biti dostupna odmah i u velikim količinama. Zbog zatvaranja tvornica i kašnjenja u transportu robe ista nije mogla biti osigurana. Dio potrebne zaštitne opreme počeo se proizvoditi 3D tiskom. Tehnologija je već postojala, ali se koristila za maloserijsku i personaliziranu proizvodnju. S Covid 19 pandemijom tiskanje postaje masovno. Primjer je PRUSA – proizvođač iz Češke koji je tiskao 200 000 zaštitnih vizira za medicinsko osoblje. 

Nakon dizajniranja zaštitna oprema se može brzo proizvesti. Pojednostavljeno 3D tisak proizvodi predmete tiskajući sloj po sloj željenog proizvoda. Na taj način nema puno otpadnog materijala, što je još jedna prednost 3D tiska.   

Osim zaštitnih vizira, tiskali su se štapići za brisanje nazofarinksa, koji zbog svoje 3D strukture ne trebaju četkicu na vrhu, maske koje se mogu prati i držači za maske. U Singapuru su tiskali 3D model za vježbanje uzimanja nazofaringealnih briseva kako bi  nemedicinsko osoblje moglo uzimati briseve. U Italiji su tiskali konektor koji spaja CPAP uređaj s maskama za ronjenje. Tiskali su se razdjelnici koji su omogućavali da se jedan respirator koristi istovremeno za više osoba. 

Osim gore navedenih primjera u otorinolaringologiji smo koristili 3D tisak za izradu modela za vježbanje funkcionalne endoskopske kirurgije sinusa. Zbog nedostatka anesteziologa uzrokovanog preraspodjelom u respiratorne centre izvodile su se samo hitne operacije te su specijalizanti bili uskraćeni za edukaciju i praksu. Umjesto na živim pacijentima izvodili su operacije na 3D FESS modelima. 

Također smo koristili epiteze - proteze lica kojoj je svrha da kozmetički nadomjesti defekte lica, nosa, očne šupljine, ušne školjke i sl. Obično se epiteza izrađuje od mekana akrilata, uz dodatak boje radi postizanja prirodnosti. Ona može biti privremeno ili trajno rješenje, a u trajnom rješavanju valja dati prednost plastičnoj operaciji kad god je izvodiva. Epiteze smo koristili  kako bi izbjegli velike elektivne operativne zahvate u općoj anesteziji, kako bi pacijent što manje boravili u bolnici i kako bi bio što manji kontakt s pacijentom u vrijeme pandemije.