Course
Kolegij Biokemija II obvezni je kolegij na drugoj godini Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicine i sastoji se od 42 sata predavanja, 34 sati seminara i 34 sata vježbi što ukupno čini 110 sati (9 ECTS). Predavanja i seminari se održavaju u dvoranama Medicinskog fakulteta prema rasporedu oglašenom na mrežnim stranicama Zavoda. Vježbe se održavaju u praktikumima Zavoda te u kliničkom laboratoriju KBC-a na Sušaku. Cilj nastave predmeta Biokemija II razumijevanje je načina kako ljudsko tijelo funkcionira na molekulskoj razini: kako proizvodi, koristi i pohranjuje energiju, stvara i razgrađuje molekuke koje održavaju metabolizam, prepoznaje najrazličitije stanične i izvanstanične signale i reagira na njih te kako regulira metaboličke procese. Naglasak je pri tome na primjeni osnovnih biokemijskih analiza u kliničkoj praksi. Takav nastavni program studentu nudi znanja nužna za razumijevanje biokemijske osnove bolesti, odnosno patobiokemijskih procesa. Temeljito shvaćanje ovih načela trebalo bi pomoći studentima i liječnicima da primjereno koriste i interpretiraju biokemijsku dijagnostiku u dijagnostičkim postupcima radi poboljšanja zdravlja i liječenja bolesti. Kroz seminare će studenti postupno povezivati pojmove vezane uz ciljeve predviđene kolegijem. Kroz laboratorijske vježbe studenti trebaju prepoznati osnovne laboratorijske tehnike i metode kliničkih ispitivanja vezane uz biokemijsku dijagnostiku patoloških stanja. Sadržaj predmeta:
|
1. R. Murray: Harperova ilustrirana biokemija, Medicinska naklada, Zagreb, 2011.
2. R. Domitrović i sur.: Priručnik za seminare i vježbe iz biokemije II, Zavod za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2020.
1. L. Stryer: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 2012.
2. B. Štraus: Medicinska biokemija, Medicinska naklada, Zagreb, 2009.
Svaku obvezu student treba obaviti savjesno i u zadanim rokovima kako bi mogao slijediti nastavu kolegija i biti ocijenjen pozitivnom konačnom ocjenom.
Da bi položili kolegij, student mora redovito pohađati sve oblike nastave te pristupiti provjerama znanja na međuipitima i završnom ispitu.
Za svaki nastavni sat vodi se evidencija prisutnosti. Student može opravdano izostati 30% od svakog oblika nastave, što potvrđuje odgovarajućim dokazom. Student koji izostane s više od 30% nastave ne može pristupiti završnom ispitu. Time je prikupio 0 ECTS bodova, ocjenjuje se ocjenom F i mora ponovno upisati kolegij.
Očekuje se aktivno sudjelovanje studenta u nastavi samostalnim rješavanjem zadanih uradaka, samostalnim uključivanjem pitanjima i prijedlozima i/ili na poticaj nastavnika. Stoga se student upućuje na samostalno pripremanje za temu predviđenu nastavnim planom i programom prema zadanoj literaturi te na utvrđivanje i ponavljanje gradiva iznijetog na predavanjima/seminarima/vježbama prethodnog tjedna. Tijekom izrade vježbi provjeravaju se praktične vještine, samostalnost u radu, primjena usvojenog znanja te primjena sigurnosnih mjera prema sebi, drugima i okolišu. Student samostalno izvodi vježbu predviđenu planom i programom prema odgovarajućem propisu. Uz studenta je prisutan nastavnik, tehničar i demonstrator. Za rad u laboratoriju student mora imati propisanu radnu odjeću (bijelu kutu dugih rukava) i Priručnik. Nakon izrade svake pojedine vježbe u Priručniku student treba napisati izvješće o praktičnom radu koje se predaje nakon odrađene vježbe.
ECTS bodovni sustav ocjenjivanja:
Ocjenjivanje studenata provodi se prema važećem Pravilniku o studijima Sveučilišta u Rijeci, te prema Pravilniku o ocjenjivanju studenata na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Rad studenata vrednovat će se i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave, te na završnom ispitu. Od ukupno 100 ocjenskih bodova, tijekom nastave student može ostvariti 70 bodova, a na završnom ispitu 30 bodova. Struktura ocjene za kolegij Biokemija II prikazana je u tablici 1.
Tablica 1.
| VREDNOVANJE | MAKS. BROJ OCJENSKIH BODOVA | |
Pisani međuispiti
| Međuispit I | 20 |
|
Međuispit II | 20 | ||
Međuispit II | 20 |
| |
Ukupno | 60 | ||
Vježbe | Odrađena vježba i priznat referat u Praktikumu | 8 | |
Seminari | Aktivno sudjelovanje tijekom nastave | 2 | |
UKUPNO |
| 70 | |
Završni ispit | Pisani dio (30 pitanja) | 15 | |
Usmeni dio | 15 | ||
Ukupno | 30 | ||
UKUPNO |
| 100 |
Pisani međuispiti
Tijekom semestra planiranesutri pisane provjera znanja (međuispita) koje obuhvaćaju gradivo s predavanja, seminara i vježbi.
Prvi međuispit obuhvaća gradivo P1-P14, S1-S4 i V1-V3.
Drugi međuispit obuhvaća gradivo P15-P28, S6-S9 i V4-V5.
Treći međuispit obuhvaća gradivo P29-P42, S11-S13 i V6-V8.
Na svakom pisanom međuispitu student može postići maksimalno 20 ocjenskih bodova.
Pisani međuispitčini 40 pitanja višestrukog odabira i vrednuje se prema kriterijima navedenim u tablici 2. Na svakom međuispitu student od ukupnog broja zadataka mora imati minimalno 50% točno riješenih zadataka kako bi zadovoljio kriterije za dobivanje ocjenskih bodova.
Tablica 2. Vrednovanje pisanog međuispita I-III
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
50,00 - 54,99 | 10 |
55,00 - 59,99 | 11 |
60,00 - 64,99 | 12 |
65,00 - 69,99 | 13 |
70,00 - 74,99 | 14 |
75,00 - 79,99 | 15 |
80,00 - 84,99 | 16 |
85,00 - 89,99 | 17 |
90,00 - 94,99 | 18 |
95,00 - 97,49 | 19 |
97,50 - 100,00 | 20 |
Položeni međuispiti vrijede za tekuću akademsku godinu u kojoj su položeni.
Popravak međuispita
Popravak međuispita I-III je moguć nakon završene redovite nastave u terminima određenima satnicom izvođenja nastave. Student može jednokratno popraviti jedan ili više međuispita. Student može pristupiti popravku međuispita u slučaju ako nije zadovoljio minimalne kriterije (50% točno riješenih zadataka) na nekom od međuispita te ako želi popraviti uspjeh na međuispitu. Ukoliko student popravlja međuispit jer nije zadovoljan s prethodnim postignućem, dobit će ocjenu koju je stekao u drugom polaganju. Bodovanje popravka međuispita vrši se prema kriterijima navedenim u tablici 2.
Laboratorijske vježbe
Na vježbama student može prikupiti maksimalno 8 ocjenskih bodova. Vrednovanje vježbovne nastave podrazumijeva točno odrađenu vježbu (maksimalno 4 ocjenska boda) te ispunjen i priznat referat u Praktikumu (maksimalno 4 ocjenska boda). Tijekom praktičnog rada student može biti pitan i usmeno.
Seminari
Na seminarima student može prikupiti maksimalno 2 ocjenska boda, a vrednovanje uključuje aktivno sudjelovanje tijekom seminarske nastave.
Završni ispit
Student koji je tijekom nastave ostvario ukupno minimalno 35 ocjenskih bodova stekao je pravo na potpis i pristupanje završnom ispitu.
Student koji tijekom nastave nije ostvario minimalno 35 ocjenskih bodova može pristupiti popravku međuispita I-III.
Student koji tijekom nastave i/ili nakon popravka međuispita sakupi manje od 35 ocjenskih bodova i/ili je izostao više od 30% svih oblika nastave, nije zadovoljio, ocjenjuje se ocjenom neuspješan (F) i mora ponovno upisati kolegij Biokemija II.
Završni ispit je obvezan, a sastoji se od pisanog i usmenog dijela. Tijekom završnog ispita student može ostvariti maksimalno 30 ocjenskih bodova, od toga 15 ocjenskih bodova na pisanom dijelu te 15 ocjenskih bodova na usmenom dijelu završnog ispita.
Pisani i usmeni dio završnog ispita obuhvaća cjelokupnog gradiva predviđeno nastavnim planom i programom kolegija Biokemija II.
Pisani dio ispita sastoji se od 30 pitanja, a da bi student zadovoljio minimalne kriterije i stekao ocjenske bodove mora imati 50% točno riješenih zadataka. Postignuće na pisanom dijelu završnog ispita pretvara se u ocjenske bodove prema kriterijima navedenim u tablici 5. U slučaju kada student na završnom ispitu ne zadovolji minimalne kriterije, pristupa ponovno završnom ispitu na sljedećem ispitnom roku.
Vrednovanje usmenog dijela ispita završnog ispita je sljedeće:
7,5 ocjenskih bodova: odgovor zadovoljava minimalne kriterije
8-9 ocjenskih bodova: prosječan odgovor
10-12 ocjenskih bodova: vrlo dobar odgovor
13-15 ocjenskih bodova: izniman odgovor
Za prolaz na završnom ispitu i konačno ocjenjivanje student mora biti pozitivno ocijenjen na pisanom i usmenom dijelu završnog ispita, a u protivnom mora ponovno pristupiti završnom ispitu. Student koji odbije ocjenu na usmenom dijelu ispita mora ponovno pristupiti usmenom dijelu ispita.
Tablica 5. Vrednovanje završnog pismenog ispita
Postotak točno riješenih zadataka (%) | Ocjenski bodovi |
50,00 - 59,99 | 7,5 |
60,00 - 64,99 | 8 |
65,00 - 69,99 | 9 |
70,00 - 74,99 | 10 |
75,00 - 79,99 | 11 |
80,00 - 84,99 | 12 |
85,00 - 89,99 | 13 |
90,00 - 94,99 | 14 |
95,00 - 100,00 | 15 |
Oblikovanje završne ocjene
Ocjenskim bodovima ostvarenim tijekom nastave pridružuju se bodovi ostvareni na završnom ispitu.
Ocjenjivanje u ECTS sustavu vrši se apsolutnom raspodjelom, odnosno temeljem konačnog postignuća na sljedeći način:
A – 90-100 ocjenskih bodova
B – 75-89,99 ocjenskih bodova
C – 60-74,99 ocjenskih bodova
D – 50-59,99 ocjenskih bodova
F – 0-49,99 ocjenskih bodova
Brojčani sustav ocjenjivanja uspoređuje se s ECTS sustavom na sljedeći način:
A - izvrstan (5)
B – vrlo dobar (4)
C – dobar (3)
D – dovoljan (2)
F - nedovoljan (1)
Kašnjenje i/ili neizvršavanje zadataka
Nastava se održava u propisano vrijeme i nije moguće ulaziti nakon ulaska nastavnika. Na nastavu nije dozvoljeno unošenje jela i pića te nepotrebno ulaženje/izlaženje s nastave. Zabranjena je uporaba mobitela za vrijeme nastave kao i za vrijeme provjera znanja.
Akademska čestitost
Poštivanje načela akademske čestitosti očekuju se i od nastavnika i od studenata u skladu s Etičkim kodeksom Sveučilišta u Rijeci te Etičkim kodeksom za studente/studentice Sveučilišta u Rijeci.
(http://www.uniri.hr/hr/propisi_i_dokumenti/eticki_kodeks_svri.htm).
Kontaktiranje s nastavnicama
Kontaktiranje s nastavnicima obavlja se osobno u za to predviđenom vremenu (konzultacije), i/ili elektroničkom poštom.
Prof. dr. sc. Robert Domitrović
Vrijeme konzultacije: utorak 12,00-13,00
e-mail: robert.domitrovic@uniri.hr
Prof. dr. sc. Dijana Detel
Vrijeme konzultacije: utorak 12,00-13,00
e-mail: dijana.detel@uniri.hr
Doc. dr. sc. Jelena Marinić
Vrijeme konzultacije: utorak 12,00-13,00
e-mail: jelena.marinic@uniri.hr
Doc.dr.sc.Sunčica Buljević
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: suncica.buljevic@uniri.hr
Dr. sc. Iva Suman
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: iva.potocnjak@uniri.hr
Domagoj Antunović, mag. pharm.
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: domagoj.antunovic@medri.uniri.hr
Lidija Šimić, mag.sanit.ing.
Vrijeme konzultacija: utorak 12,00-13,00
e-mail: lidija.simic@medri.uniri.hr
Informiranje o predmetu
Sve obavijesti vezane uz nastavu studenti će dobiti na uvodnom predavanju te će ih moći naći na web stranicama Medicinskog fakulteta.
Očekivane opće kompetencije studenata/studentica pri upisu predmeta
Od studenta se očekuje usvojeno znanje iz kolegija Medicinska kemija i biokemija I.
Learning outcomes
Objasniti građu i funkciju enzima. Klasificirati enzime. Navesti i pojasniti osobine enzima. Razjasniti princip enzimske katalize. Objasniti načine regulacije enzimske aktivnosti i njihov značaj u koordinaciji biokemijskih procesa u organizmu.
Learning outcomes
Objasniti kinetiku i mehanizam enzimski kataliziranih reakcija. Navesti načine regulacije enzimske aktivnosti.
Learning outcomes
Opisati ulogu AST, ALT, GLDH, GGT, CHE, CK, ALP, LDH, lipaze i amilaze u dijagnostici odnosno u kliničkoj praksi.
Learning outcomes
Navesti koji se ugljikohidrati pojavljuju u hrani i koji su krajnji produkti probavnih procesa koji se transportiraju kroz crijevnu stijenku; koji enzimi i u kojem dijelu probavnog trakta sudjeluju u hidrolitičkom cijepanju oligosaharida i polisaharida. Opisati načine apsorpcije i unosa glukoze u stanice.
Learning outcomes
Objasniti tijek glikolize u anaerobnim i aerobnim uvjetima i navesti krajnje produkte tih reakcija; shematski prikazati glikolizu, navesti enzime glikolize, načiniti bilance stvaranja ATP na razini supstrata pri aerobnoj glikolizi, opisati ulogu NAD+ i NADH + H+ u procesima glikolize, oksidacije gliceraldehid-3-P i redukcije piruvata, opisati gdje se u stanici zbivaju procesi anaerobne glikolize.
Learning outcomes
Objasniti regulaciju glikolize. Navesti kontrolna mjesta glikolize te mehanizme za regulaciju brzine ovog procesa. Navesti alosteričke enzime koji sudjeluju u regulaciji glikolize.
Learning outcomes
Objasniti proces sinteze glukoze iz neugljikohidratnih izvora. Definirati glukoneogenezu (koji spojevi ulaze u taj metabolički put), opisati nastanak glukoze, navesti koje fosfataze sudjeluju u glukoneogenezi, a u glikolizi nisu potrebne; koje reakcije glikolize su ireverzibilne, navesti alosteričke enzime koji sudjeluju u regulaciji glukoneogeneze.
Learning outcomes
Navesti kontrolna mjesta glukoneogeneze te mehanizme za regulaciju brzine ovog procesa. Usporediti i protumačiti regulaciju glukoneogeneze i glikolize i identificirati uvjete u kojima je pojedini metabolički put aktivan. Navesti razlike između glikolize i glukoneogeneze. Protumačiti usklađenost glikolize i glukoneogeneze između mišića i jetre.
Learning outcomes
Objasniti biološku važnost pentoza fosfatnog puta, navesti produkte oksidacijskog i neoksidacijskog ogranka ovog puta; objasniti važnost stvaranja NADPH i riboze, objasniti njihovu ulogu u metabolizmu.
Prikazati shematski izravnu oksidaciju glukoza-6-P u CO2 i H2O u pentoza fosfatnom putu; navesti najvažnije spojeve oksidacijske i neoksidacijske faze
Learning outcomes
Opisati stvaranje glikogena iz glukoze, preko glukoza-1-P i protumačiti ulogu UTP i UDP u toj reakciji; shematski prikazati razgradnju glikogena u glukozu-1-P i hormonsku regulaciju. Navesti poremećaje metabolizmu glikogena.
Learning outcomes
Opisati regulacijske mehanizme sinteze i razgradnje glikogena, s osvrtom na enzime, supstrate, kofaktore, staničnu lokalizaciju i hormonsku regulaciju tih procesa.
Learning outcomes
Prikazati sumarnom jednadžbom oksidacijsku dekarboksilaciju piruvata u acetil-CoA; navesti sve enzime, koenzime i kofaktore koji sudjeluju pri stvaranju acetil-CoA iz piruvata i uklopiti ih u metaboličku shemu; opisati (ne)mogućnost nastanka piruvata iz acetil-CoA.
Learning outcomes
Navesti osnovnu ulogu ciklusa limunske kiseline; shematski prikazati ciklus, navesti u kojim su dijelovima stanice locirane reakcije ciklusa; navesti reakcije u kojima se vrše terminalne oksidacije zajedno s pripadnim enzimima i koenzimima; navesti inhibitore ciklusa limunske kiseline i inhibirane reakcije; napisati sumarnu jednadžbu ciklusa koja prikazuje potpunu razgradnju acetil-CoA.
Learning outcomes
Navesti u kojim su reakcijama ciklusa limunske kiseline locirani regulacijski mehanizmi; izračunati bilancu stvaranja ATP pri potpunoj oksidaciji jednog mola acetil-CoA; navesti međuprodukte ciklusa preko kojih je ciklus povezan s metabolizmom proteina i lipida; razumjeti ulogu ciklusa limunske kiseline kao okretišta metabolizma.
Learning outcomes
Objasniti standardni redukcijski potencijal. Navesti biološke redoks sustave. Objasniti respiracijski lanac i oksidacijsku fosforilaciju, opisati lokaciju respiracijskog lanca, razjasniti proces oksidacijska fosforilacija, nabrojiti enzime respiracijskog lanca.
Learning outcomes
Objasniti energetski učinak respiracijskog lanca te objasniti transport NADH i ATP kroz mitohondrijsku membranu. Opisati mehanizam sinteze ATP te objasniti regulaciju respiracijskog lanca.
Learning outcomes
Navesti gdje se u probavnom traktu odvija lipolitička razgradnja triacilglicerola; opisati proces intraluminalne razgradnje triacilglicerola s obzirom na specifičnost pankreasne lipaze i djelovanje soli žučnih kiselina; opisati metabolizam triacilglicerola u crijevnoj stijenci i njihovu apsorpciju.
Learning outcomes
Navesti izvore i ulogu masnih kiselina u organizmu i njihovu metaboličku sudbinu. Objasniti ulogu triacilglicerola masnom tkivu kao energetske rezerve organizma i mobilizaciju masnih kiselina. Opisati transport masnih kiselina iz masnog tkiva putem krvi.
Learning outcomes
Objasniti i reakcijama prikazati pojedine korake razgradnje zasićenih masnih kiselina. Protumačiti ulogu karnitina u razgradnji. Objasniti metaboličku ulogu vitamina B12 i posljedice njegove malapsorpcije. Izložiti princip razgradnje nezasićenih masnih kiselina i masnih kiselina s neparnim brojem ugljikovih atoma. Izračunati energetski bilancu i izložiti stehiometriju razgradnje masnih kiselina.
Learning outcomes
Objasniti biosintezu masnih kiselina i ulogu multienzimskog kompleksa u tom procesu. Navesti preteče i njihove izvore u biosintezi masnih kiselina. Izložiti pojedine korake u biosintezi masnih kiselina. Izračunati energetsku bilancu i izložiti stehiometriju sinteze zasićenih masnih kiselina. Usporediti biosintezu i razgradnju masnih kiselina, navesti kontrolna mjesta.
Learning outcomes
Izložiti biosintezu triacilglicerola i osobitosti te sinteze u jetri i masnom tkivu. Opisati sintezu fosfolipida.
Learning outcomes
Opisati metabolizam fosfatidilkolina, fosfatidiletanolamina, fosfatidilserina i fosfatidilinozitola; opisati metabolizam sfingomijelina i glikosfingolipida.
Learning outcomes
Opisati biosintezu kolesterola; opisati biosintezu kolne, glikokolne i taurokolne kiseline. Objasniti biosintezu C18, C19 i C21 steroidnih hormona.
Learning outcomes
Opisati biosintezu kolne, glikokolne i taurokolne kiseline. Objasniti ulogu žučnih kiselina u probavi masti.
Learning outcomes
Opisati apsorpciju masti. Nabrojiti putove kojim se lipidi i transportiraju iz crijevne stjenke u druge dijelove organizma, definirati što su lipoproteini, nabrojiti osnovne tipove lipoproteina i navesti njihov kemijski sastav, te navesti ulogu u transportu egzogenih i endogenih lipida.
Learning outcomes
Objasniti na koji se način toksični produkti metabolizma i ksenobiotici, uključujući lijekove, kancerogene spojeve i otrove, detoksiciraju i izlučuju iz organizma. Navest faze njihovog metaboliziranja, objasniti ulogu enzima iz porodice citokroma, objasniti važnost konjugacije u stvaranju hidrofilnih produkata.
Learning outcomes
Povezati strukturu i funkciju nukleinskih kiselina i razjasniti tijek genetičke informacije; objasniti semikonzervativno udvostručavanje DNA.
Learning outcomes
Opisati proces transkripcije i sinteze RNA. Opisati različite vrste RNA i njihovu funkciju. Objasniti regulaciju ekspresije gena.
Learning outcomes
Usporediti različite vrste RNA. Opisati univerzalne značajke genetskog koda i njegovu biološku relevantnost. Opisati posttranskripcijsku obradu eukariotske mRNA. Sažeti inicijaciju, produljenje i prestanak transkripcije, uspoređujući te procese u eukariotskim i prokariotskim stanicama.
Learning outcomes
Objasniti biosintezu proteina (translancija). Razumijeti tijek prijenosa genetičke informacije. Objasniti svrhu post-translacijskih promjena u strukturi proteina, navesti primjere post-translacijskih modifikacija, objasniti njihov utjecaj na stabilnost proteina i biokemijsku aktivnost. Opisati na koji se način proteini označavaju za razgradnju.
Learning outcomes
Klasificirati proteolitičke enzime. Navesti proteaze u procesu probave, svrstati ih prema specifičnosti djelovanja te protumačiti način njihove aktivacije. Opisati proces probave proteina i apsorpciju aminokiselina. Navesti osnovne putove enzimske razgradnje aminokiselina i objasniti ulogu vitamina B6 u tim procesima.
Learning outcomes
Opisati reakcije dekarboksilacije aminokiselina, navesti enzime i koenzime; navesti najvažnije biogene amine i aminokiseline iz kojih nastaju dekarboksilacijom.
Learning outcomes
Opisati procese oksidacijske deaminacije aminokiselina, stvaranje α-ketokiselina i amonijaka; objasniti stvaranje amonijaka u kombiniranim procesima transaminacije i oksidacijske deaminacije nastalog glutamata; rastumačiti mehanizam djelovanja transaminaza i navesti u kojim se organima nalaze. Objasniti glukogene i ketogene aminokiseline.
Learning outcomes
Opisati načine eliminacije dušika iz organizma. Objasniti i prikazati ulazak amonijaka u ciklus uree. Navesti iz kojih spojeva nastaje visokoenergetski karbamoil-fosfat; prikazati shematski ciklus uree sa svim međuproduktima, stvaranje uree i fumarata; opisati utrošak ATP pri stvaranju uree iz NH3 i CO2.
Learning outcomes
Objasniti ulogu i značenje signalnih molekula (hormona, medijatora, neurotransmitera, transkripcijskih čimbenika). Objasniti principe stanične signalizacije. Navesti vrste signalnih molekula obzirom na topljivost.
Learning outcomes
Objasniti ulogu receptora u prijenosu signala. Definirati hormone i hormonima slične tvari; navesti principe hormonske regulacije; objasniti načine djelovanja peptidnih hormona: hormonski receptori, G proteini, drugi glasnici; objasniti aktivaciju adenilat ciklaze i fosfolipaze C.
Learning outcomes
Opisati transmembranske proteine, periferne membranske proteine, proteine usidrene glikozilfosfatidilinozitolnim sidrom, objasniti pokretljivost proteina u membranama. Objasniti mehanizme djelovanja steroidnih hormona aktivacijom gena; objasniti mehanizme djelovanja eikozanoida.
Learning outcomes
Integrirati metaboličku sudbinu određenog sastojka hrane od njegove probave i apsorpcije do potpune razgradnje ili pretvorbe u neki međuprodukt metabolizma
Learning outcomes
Objasniti princip metoda koje se koriste u biokemijskom laboratoriju (kromatografija, masena spektrometrija, imunokemijske metode (ELISA), western blot). Primjena u dijagnostici i biomedicinskim istraživanjima.
Learning outcomes
Na primjeru alkalne fosfataze u serumu objasniti utjecaj pH i temperature na aktivnost enzima te utjecaj koncentracije supstrata i inhibitora na brzinu enzimske reakcije.
Learning outcomes
Na primjeru određivanja aktivnosti aminotransferaza, alkalne fosfataze, kolinesteraze i GGT upoznati klinički značaj enzima seruma. Objasniti kinetičku metodu određivanja aktivnosti enzima. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Learning outcomes
Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje ugljikohidrata u biološkim uzorcima. Objasniti metodu određivanja koncentracije glukoze u serumu i interpretirati laboratorijski nalaz.
Learning outcomes
Objasniti spektrofotometriju i elektroforezu u cilju određivanja parametra lipidnog statusa. Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Learning outcomes
Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Objasniti status željeza i metabolizam bilirubina u organizmu. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Learning outcomes
Objasniti parametre bubrežne funkcije u urinu i serumu, objasniti uzroke hiperurikemije u urinu i serumu te pojavu nitrita u urinu. Objasniti kvalitativne metode za dokazivanje patoloških sastojaka urina. Interpretirati laboratorijski nalaz.
Learning outcomes
Vidjeti uređaje za provođenje analiza biokemijskih parametara u biološkim uzorcima pacijenata i objasniti princip njihovog rada. Objasniti organizaciju rada u kliničkom laboratoriju od uzimanja uzorka do izdavanja nalaza.
Learning outcomes
Skicirati Michaelis-Menteničin dijagram i rastumačiti kinetička svojstva enzima. Obrazložiti i primjerom te grafičkim prikazom potkrijepiti čimbenike enzimske aktivnosti. Objasniti kompetitivnu, nekompetitivnu, reverzibilnu, ireverzibilnu inhibiciju, alosteričku regulaciju, kovaletnu modifikaciju i proteolizu. Definirati izoenzime. |
Learning outcomes
Klasificirati i opisati građu kofaktora. Objasniti mehanizme djelovanja kofaktora. Objasniti ulogu kofaktora u djelovanju enzima.poveznicu između kofaktora i vitamina. Prepoznati strukturu i objasniti metaboličku ulogu vitamina B-kompleksa.
Learning outcomes
Prepoznati strukturu i objasniti biološku ulogu u uljima topljivih vitamina A, D, E, K. Objasniti ulogu vitamina A u procesu vida. Objasniti ulogu vitamina D u rastu i razvoju i održanju koštane mase. Objasniti antioksidacijsko djelovanje vitamina E. Objasniti ulogu vitamina K u grušanju krvi.
Learning outcomes
Opisati konverzije galaktoze i fruktoze u glukozu; navesti koji su enzimi potrebni pri enzimski kataliziranoj epimerizaciji galaktoze u glukozu; objasniti kemijsku prirodu poremećaja u metabolizmu galaktoze; prikazati i objasniti metabolizam fruktoze, objasniti kemijsku prirodu poremećaja u metabolizmu fruktoze. Rješavanje problemskih zadataka.
Learning outcomes
Ilustrirati građu respiracijskog lanca. Objasniti tijek elektrona i protona kroz pojedine komplekse s osvrtom na ubikinonski ciklus te ih povezati sa sintezom ATP.
Learning outcomes
Objasniti nastajanje i učinke slobodnih radikala; objasniti mehanizme eliminacije slobodnih radikala.
Learning outcomes
Opisati princip biosinteze dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina. Objasniti sintezu etotijela, njihovo iskorištavanje u energetske svrhe u ekstrahepatičkim tkivima i ketoacidozu. Riješavanje problemskih zadataka.
Learning outcomes
Objasniti ulogu, načine pohrane i prijenosa željeza u organizmu. Objasniti dijagnostički značaj transferina, feritina i koncentracije željeza u organizmu. Objasniti biosintezu porfirina i povezati je pojedinim porfirijama.
Learning outcomes
Opisati osnovne građevne elemente i objasniti sintetsku, metaboličku i ekskretornu ulogu jetre. Objasniti mehanizme razgradnje hema. Objasnitii metabolički put razgradnje bilirubina i navesti i objasniti vezane poremećaje. Rješavanje kliničkih slučajeva.
Learning outcomes
Objasniti razgradnju pojedinih aminokiselina do piruvata, oksaloacetata, α-ketoglutarata, sukcinil-CoA, fumarata, acetil-CoA, acetoacetil-CoA te povezati urođeni nedostatak pojedinih enzima metabolizma aminokiselina s bolestima.
Learning outcomes
Opisati ulogu pojedinih proteinskih frakcija plazme u dijagnostici odnosno kliničkoj praksi. Razjasniti dijagnostičku važnost proteina seruma na primjeru manjka α1-antitripsina.
| Academic year | |
|---|---|
| 2025/2026 | Preuzimanje |